Soči je postao novi Camp David. Ovdje se sklapaju sporazumi koji definiraju buduće odnose na Bliskom i Srednjem istoku.

“S gospodinom Putinom smo potpisali povijesni sporazum koji osigurava borbu protiv terorizma, teritorijalni integritet Sirije i povratak izbjeglica”. To su riječi turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana nakon šest sati pregovora (novinarski izvor s konferencije javlja da je bio vidno umoran) s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. U Sočiju, sad već legendarnom crnomorskom Putinovom boravištu gdje se definira velik dio globalne politike. U srijedu ovamo dolaze čelnici afričkih država. Da dogovore nove oblike suradnje. Što se neće dopasti Kini, a i EU bi tu imala što za reći – mi naime dajemo novac, a Putin definira politiku.

Ali, to je sve izglednija realnost svijeta. Ruski car, s ekonomski slabom državom, s demografskim problemima, vojskom kojoj svako malo eksplodiravaju probni projektili postao je veliki meštar Bliskog i Srednjeg istoka. A to i nije bilo tako teško: s jedne strane ima dva pacera, Donalda Trumpa i Erdogana, s druge je Bašar al-Asad koji mu je vjerni vazal, a Iran ima previše unutarnjih problema da bi se sada gurao u prvi plan.

Trump je, kako smo to već bili napisali, sramotno izdao Kurde i predao ih u ruke Erdoganu. Koji je grmio da će im “smrskati glave”. A onda se njegova “stretegija” nasukala na racionalnu i logičnu odluku Kurda: u pomoć su pozvali Asada. I tako na svoju stranu dobili Rusiju. Treba također dodati da se sultanova vojska i nije baš proslavila u svojoj operaciji: osvojili su samo lokacije iz kojih su se Kurdi taktički povukli kako bi izbjegli ljudske gubitke. A onda je Trump, panično, u Ankaru poslao potpredsjednika Mikea Pencea kojeg je Erdogan prvo izvrijeđao, a onda u znak dobre volje, “svoje milosti”, pristao na kratkotrajno primirje. Ali je nastavio prijetiti Kurdima.

Izvor: JUTARNJI.hr