Medicinska sestra Sanja Domazet svoju je osječku adresu zamijenila onom u njemačkom Münchenu. Ove jeseni bit će već pune dvije godine kako se odselila. Kaže – nije požalila zbog toga. Posao je mogla birati, a već na razgovoru su je pitali: ‘Možete li početi raditi sutra?’ U razgovoru za tportal otkriva koliko je dugo tražila radno mjesto, razlikuje li se i koliko posao u Njemačkoj od onog u Hrvatskoj, ali i koliko su medicinske sestre ondje plaćene i tražene
‘Iskreno, nemam se namjeru vratiti u Hrvatsku’, otvoreno za tportal započinje razgovor medicinska sestra Sanja Domazet iz Osijeka.
U jesen 2017. odselila se u Njemačku.
‘Opis posla mi je isti. Rekla bih da ne radim ništa više nego što sam radila u osječkom KBC-u. Naporno je zbog jezika, ali i različitih nacionalnosti pacijenata koji se nalaze na odjelu jer ne radim isključivo s njemačkim, nego s pacijentima iz cijelog svijeta. To su druge kulture, drugačije se ispoljavaju oboljenja. Ne reagiraju jednako pacijenti iz Njemačke i, primjerice, Sirije. Svakodnevno ste uključeni u četiri različite kulture, a da biste razumjeli pacijente, morate poznavati način života u sredinama iz kojih dolaze kako biste ušli u komunikaciju s njima. Pacijent iz Iraka ne prihvaća lako komunikaciju s medicinskom sestrom kao što će s medicinskim tehničarom. Istovremeno je to opterećenje, ali i izazov’, kaže ova medicinska sestra koja je otišla u Njemačku s dječje psihijatrije Kliničkog bolničkog centra Osijek. U njemu je provela 13 godina.
Sada radi u državnoj klinici u Münchenu, na akutnoj psihijatriji za odrasle. Prednost je, navodi ona, to što je u startu znala njemački jezik pa je odmah počela raditi u struci. Zbog toga joj je bilo lakše izabrati posao, za razliku od hrvatskih kolegica koje su se odlučile na sličan iskorak, ali ne govore njemački.
‘Morala sam položiti razinu B2 njemačkog jezika, hrvatske diplome ovdje se priznaju, a kako oni to kažu, moraju se prepoznati u ministarstvu. Bila sam u super poziciji jer sam startala kao ravnopravna s njihovim medicinskim sestrama. Imala sam dobru plaću, a da bi me zadržali, priznali su mi i cjelokupan radni staž iz Hrvatske. Ne mogu se požaliti’, navodi ona.
Od same ideje o preseljenju i odlasku iz Hrvatske pa do realizacije, kaže, nije prošlo ni pola godine. Odluka je pala u ožujku 2017., u svibnju je pronašla agenciju za zapošljavanje putem interneta, u lipnju je poslala svoje papire, a krajem tog mjeseca javile su joj se tri klinike s ponudama za posao.
‘Tada sam predala papire za otkazni rok, a početkom rujna otputovala u München na tri dana kako bih obavila razgovore za posao. I odlučila se za ovu u kojoj sam sada’, sažima put od ideje do realizacije.
U Hrvatskoj joj je, kaže, postalo neizdrživo. Opterećeni su bili kreditom u švicarcima i zamjeralo joj se što radi dodatni posao uzdržavajući jednu staricu.
‘Htjela sam sve raditi isključivo preko njemačke firme jer sam čitala da hrvatske, koje se otvaraju i zapošljavaju, iskorištavaju naše ljude – bezobrazni su’, objašnjava ova Osječanka.
Već kad je stigla u Njemačku, nastavlja, bila je fascinirana. Medicinske sestre ondje su jako tražene.
‘I prije nego što sam dobila priznavanje diplome u klinici u kojoj radim pitali su me imam li namjeru mijenjati radno mjesto te otići u neku drugu kliniku. Rekla sam im da mi je prerano razmišljati o tome jer sam tek došla, ne poznajem uvjete rada, ne znam kako će se odnositi prema meni pa ako mi ne bude odgovaralo, naravno da ću mijenjati radno mjesto. Kada sam to rekla, u roku od mjesec dana nema što mi nisu ponudili da bi me zadržali kao radnika’, kaže ona.
Nakon 10 mjeseci rada stigla joj je i ponuda za besplatno usavršavanje, specijalizaciju koju će joj platiti bez, napominje ona, ugovora kojim se obvezuje da će ostati raditi kod njih. Na usavršavanje, dodaje, kreće ovog listopada i jedva ga čeka.
‘Pokazala sam im se kao dobar radnik, netko tko ima iskustva, što oni jako cijene i traže. Sa mnom nisu imali nikakvog dodatnog posla jer sam uletjela na odjel koji poznajem. Nije bilo posebnog uhodavanja. Doslovno su mi rekli da sam im jackpot‘, zadovoljna je ova medicinska sestra, objašnjavajući da u Njemačkoj ima nešto kraću tjednu satnicu od one u Hrvatskoj.
‘Ovdje tjedna satnica iznosi 39,7 sati, imamo kraće radno vrijeme, a u Hrvatskoj je, mislim, 42 sata tjedno. Dok su mi u Hrvatskoj ostali dužni ne znam koliko prekovremenih sati, ovdje nema da vam se ne plati i jedan prekovremeni sat jer se jako boje zakona i tužbi. Radnik je ovdje zaštićen. U klinici u kojoj radim poslodavci su vrlo korektni te možete dobiti slobodan dan i godišnji odmor kada vam treba’, objašnjava ova medicinska sestra s kojom radi još nekoliko kolega iz Hrvatske.
‘Na psihijatriji se traži jako dobro znanje njemačkog jezika, tako da nema puno zaposlenih stranaca kao u drugim klinikama, na odjelima ili u staračkim domovima. Kolegice koje dolaze iz Hrvatske, a koje ne znaju dobro njemački, s poslom startaju većinom u staračkim domovima kako bi što prije i jednostavnije svladale ovaj jezik’, objašnjava.
Uspoređuje kapacitet osječke akutne psihijatrije za odrasle u kojoj su 24 kreveta, isto kao na odjelu na kojem trenutno radi, ali, ističe, dok u Osijeku u smjeni rade dvije kolegice, u Njemačkoj ih je dvostruko više, četvero.
U Njemačkoj, dodaje, zarađuje tri puta više, a plus je i to što može zaraditi dodatnih 450 neoporezivih eura u staračkom domu odabirući si dan u mjesecu kada odlazi ondje. Priznaje kako je unatoč obvezama na poslu u Njemačkoj puno opuštenija, a mjesečno može i uštedjeti. U Hrvatsku se, dodaje, ne planira vratiti.
‘Najsretnija bih bila kada bih ovdje mogla prebaciti neke ljude. Nedostaju mi kolegice s posla s kojima sam ostala u kontaktu i redovito se čujemo. Imala sam jako dobar tim u Osijeku. Bilo mi je teško otići, plakala sam. I kolegicama je bilo žao. No ne planiram se vratiti’, ponavlja za kraj ova medicinska sestra.
Izvor: TPORTAL.hr
