NAKON katastrofalnih požara koji su prošlog tjedna zahvatili Dalmaciju, razgovarali smo s pročelnikom Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS) Vinkom Prizmićem. Upravo su HGSS-ovci s vatrogascima gasili požare i evakuirali stanovnike iz ugroženih područja.
Iako požari nisu njihova temeljna djelatnost, niti su za to u prvom trenutku bili opremljeni, Prizmić nam je rekao kako bez pomoći HGSS-a neke lokacije ne bi bile obranjene. Otkrio nam je i to da je u prvom trenu otklonjena potreba za njihovim sudjelovanjem u gašenju požara, a kazao nam je i što misli o potezima vlade i predsjednice.
Kako se HGSS uključio u akciju spašavanja, kažete da vas odmah nisu zvali da pomognete?
HGSS je operativna snaga sustava civilne zaštite i od prvog trenutka stavili smo se na raspolaganje vatrogasnom zapovjedništvu koje je rukovodilo požarom. Naime, požari nisu naša temeljna djelatnost, niti smo za to bili u prvom trenutku opremljeni.
U prvom trenutku otklonjena je potreba za našim sudjelovanjem, no prateći kako požar zahvaća Mosor i približava se šumi u kojoj se nalazi Planinarski dom, uputili smo 20 pripadnika da ga pokušaju obraniti. Podigli smo u pripravnost još 80-ak spašavatelja koji su upućeni u Žrnovnicu kako bi se stavili na raspolaganje vatrogasnom stožeru. Mi znamo funkcionirati u teškim uvjetima, pa se i u ovoj situaciji naša dobra organiziranost pokazala učinkovitom.
Rekli ste nam da niste bili opremljeni, kako ste se uspjeli organizirati?
Postupno su formirani timovi, a paralelno je organizirano i opremanje s opremom koju inače nemamo. Vrlo brzo smo ušli u trag opremi koja još nije bila angažirana na požarištu, pa smo već nakon par sati raspolagali sa 70 brentača i 19 metalnih metli za gašenje. Dio te opreme nabavljen je iz DUZS-ova skladišta, dio smo posudili od Park šume Marjan i drugih komunalnih službi u županiji, poput grada Sinja koji nije bio ugrožen. Naši ljudi su iskusni operativci, pa smo i u ovoj situaciji obranili i spašavali na čak 13 lokacija, uključujući i one najnepristupačnije na Mosoru i Perunu, ali i u Podstrani, Kili i svugdje gdje je trebalo.
Istovremeno smo kao spasilačka služba bili na raspolaganju Hitnoj medicinskoj pomoći (HMP) u situacijama kad oni nisu mogli pristupiti nekoj lokaciji. Poglavito na Privoru, gdje smo osim gašenja s vatrogascima izvlačili ljude iz ugroženih kuća i obavljali evakuacije. Suradnja s vatrogascima bila je besprijekorna jer se radi o dvjema organiziranim operativnim službama i mogu reći da smo funkcionirali kao jedan uigrani tim. Drago mi je da je smo bili značajna i vrlo učinkovita potpora vatrogastvu koje je naravno iznijelo najveći teret. Ipak neke lokacije poput onih na Mosoru i druga teže pristupačna mjesta bez nas ne bi bila obranjena.
Naša organiziranost i naših 100 ljudi i 15 vozila, sustav veza i komunikacije, naše zapovjedno vozilo od kuda je koordiniran rad naših timova na terenu, dali su veliki doprinos u ovoj teškoj situaciji. Mi smo vrlo brzo mogli dodatno okupiti još nekoliko stotina GSS-ovaca iz cijele Hrvatske, no u vatrogasnim doktrinama se na nas dosad nije računalo, no siguran sam da ubuduće hoće.
Pokazalo se da je čak i u požarima HGSS vrlo upotrebljiv nacionalni resurs. Naravno da mi ne želimo raditi posao vatrogasaca, ali svakako im možemo biti kvalitetna potpora, isto kako oni nama pomažu u našim akcijama i potragama. Radi se o službama koji se jako dobro razumiju i međusobno poznaju jer smo i mi i oni temeljne operativne snage sustava civilne zaštite. Kad imate tako uigrane i sposobne timove te visoko motivirane i odgovorne pojedince koji znaju funkcionirati u najtežim uvjetima, a koji su pritom autonomni i znaju se nositi s opasnostima, tada je to resurs na kojeg svakako treba računati.
Kako je vlada reagirala u ovoj katastrofi?
Bez namjere da ih branim, vlada kao i svi drugi mogu reagirati tek ako imaju spoznaju o događajima. U ovom slučaju pretpostavljam da oni koji su upravljali požarištem u prvoj fazi, nisu očekivali ovakav katastrofalni i brzi razvoj situacije, niti su osjetili potrebu za nekom dodatnom potporom jer su na terenu već bili uključeni svi državni resursi.
Uvjeren sam da bi se unatoč svim kritikama, baš svaka vlada uključila na vrijeme, odnosno da se ne bi oglušila po spoznaji da za to postoji potreba. Ja se nikad nisam libio prozivati ili zatražiti sve što nam treba kako bismo nekoga spasili. Sjećam se velike lavine na Kamešnici 2013. godine, kojom su bila zahvaćena četvorica naših državljana. Problem je bio da se to dogodilo na bosanskoj strani pa vojni helikopter s pripadnicima HGSS-a, nije smio preletjeti na tuđi teritorij bez diplomatske procedure i angažiranja vlade RH. Nisam se libio zatražiti pomoć i samo zbog toga održana je telefonska sjednica vlade te je uspostavljena komunikacija s BiH vlastima, zahvaljujući čemu smo mogli spasiti ljude. Bez tog helikoptera i da ta komunikacija s vladom, a posredstvom DUZS-a nije ostvarena, barem jedan od ozlijeđenih zbog težine ozljeda zasigurno ne bi preživio. Zato su moja iskustva pozitivna.
Kako komentirate činjenicu da je vlada održala sjednicu kriznog stožera tek nakon što je Dalmacija puna dva dana gorjela i vatra je došla u drugi najveći grad u zemlji?
Mislim da sam odgovorio kroz prethodno pitanje. I kroz situacije u poplavama u Slavoniji i drugdje, snježnog nevremena i slično, uvjerio sam se da se na žalost ovakve katastrofe koriste za političke promocije i obračune, što me rastužuje. Narodu tada treba maksimalno pomoći i to je jedino važno. Katastrofe i nesreće u pravilu ujedine narod, stvaraju zajedništvo pred opasnošću. Bilo bi dobro da se i političari tako ponašaju. Kao čovjek koji se gotovo 45 godina bavi nesrećama, znam da se nakon svake, a naročito nakon ovakvih katastrofa uvijek traži krivac. To često zna biti vrlo iracionalno.
Kada je netko na godišnjem odmoru ili na večeri, dok je narodu teško, naravno da to iritira ljude, osobito jer su u tom trenutku emocije jake, a zgodan je povod i za političke i druge kvalifikacije jer je dobra vijest za novinske naslove. Kad je nešto emocionalno, manje je racionalno, pa je meni važnije hladne glave izanalizirati što je doista loše, je li taj političar koji odgovara učinio sve što je mogao da sustav bude bolji. I ja sam ranije dosta prozivao političare, predlagao donošenje zakona, uvođenje resursa helikoptera, izgradnju sustava, broja 112, ali hladne glave i s jasnim prepoznavanjem što netko nije učinio, a trebao je. A je li netko na večeri ili je kasno došao na teren, nekako mi je to kampanjski. Sustav se ne treba graditi od nesreće do nesreće, nego puno prije i trajno.
Je li predsjednica Kolinda Grabar Kitarović trebala otkazati državničku večeru u Salzburgu i umjesto toga doći odmah u Split?
Bilo bi lijepo da je došla. Narod očekuje da i njihove elite budu s njima kada im je najteže, da dijele njihovu sudbinu i suosjećaju s njima. To se honorira, ali i politički kažnjava kad takva sućut izostane. Mudri političari to znaju. Ponekad je njihov dolazak puno više od znaka potpore, ohrabrenja ili sućuti. U nekim posebnim okolnostima, ratovima i slično, to preraste u vodstvo i pokretačku snagu i tada govorimo o liderima. U ovom slučaju se radilo o požaru i ništa se posebno na terenu ne bi drugačije dogodilo i s tom večerom ili bez nje, osim što bi ljudi to pozitivnije doživjeli.
Je li ovo najveća katastrofa koja je pogodila Hrvatsku još od poplava 2014. godine?
Mislim da je, iako nije bilo izgubljenih ljudskih života. U međuvremenu je od tih poplava bilo dosta nesreća, ali ovdje su bila ugrožena čitava naselja, prijetila je i ekološka katastrofa. Zahvaćen je prostor od 4500 hektara, ljudi su najneposrednije bili ugroženi vatrom, a radi se i o katastrofalnoj šteti prirode, flore i faune. Ne govorimo samo o zapaljenim kućama, automobilima ili drvnoj masi koja je izgorjela, strahu ljudi koji su to sve proživjeli, nego i o biljnom i životinjskom svijetu te prirodi za koju ne znam koliko će trebati da se oporavi i hoće li se oporaviti. Kao GSS-ovcu i planinaru za mene je to katastrofa koja je naš raj na Mosoru i drugdje pretvorila u crnilo i pustoš. Zadovoljan sam spoznajom da smo na Mosoru ipak nešto uspjeli spasiti, no razmišljam koliko će vremena proći i hoće li se uopće sve to obnoviti. Mi već planiramo pošumljavanja, ali tko će vratiti ptice, daždevnjake i tolike druge životinjske i biljne vrste?
Prema vašem iskustvu, jesu li ovi požari podmetnuti?
To ne mogu znati, ali postoji vjerojatnost da jesu. Zbog dugotrajne suše i jakog vjetra, stekli su se idealni uvjeti za nekoga tko to prati s namjerom da napravi što veću štetu. Požari sličnih razmjera harali su i u drugim europskim državama.
Izvor: Index.hr
