Dva ružna skandala su u utorak pokucala na vatikanske dveri. Jedan se tiče novca i korupcije unutar samih vatikanskih zidina, drugi silovanja djece u crkvenom zboru u Regensburgu, gdje je dirigent bio Georg Ratzinger, brat umirovljena pape Benedikta XVI.
Izvijest iz Regensburga banula je kao grom iz vedra neba. Za istragu se znalo, ali njezin rezultat je zastrašujući. Odvjetnik Ulrich Weber, zadužen za neovisnu istragu, iznio je zaključak da je od 1945 do 1992 barem 547 dječaka iz katedralnog zbora Domspatzen bilo izloženo tjelesnom nasilju, a barem njih 67 bilo je silovano. To je 2-3 puta više od prethodnih najcrnjih pretpostavki.
Weber kaže da su nekadašnji dječaci opisivali zbor kao „zatvor, pakao, odnosno konclogor“, te da su im to bile „najgore godine u životu, prožete strahom, nasiljem i bespomoćnošću“. Naime, dječaci odabrani za Domspatzen živjeli su i školovani u crkvenom kolegiju, izvan obitelji. Katolička crkva je lani žrtvama ponudila odštetu u iznosima od 5000 do 20.000 eura. Definitivan iznos odredit će druga instancija.
Weber je, kako navodi, identificirao 49 krivaca. Zasad nije navedeno je li među njima mons. Ratzinger. On je prije nekoliko godina priznao da je neki put znao „šupiti“ nedisciplinirana mališa, kunući se da to nije smatrao pogreškom, jer da su tako i njega odgajali, ali je a priori odbio da je makar znao za spolno napastovanje dječaka, kamoli da bi u tome sudjelovao.
Alexander Probst navodi da je u Domspatzen ušao 1968, u trećem razredu, te da je dvije godine kasnije primljen u zborsku gimnaziju, gdje ga je nastavnik uvrstio u „tajnu grupu“ u kojoj su dečki pili pivo, pušili i gledali porniće. Učitelj je, kaže, ulazio u spavaonicu po noći, zavlačio se u njegov krevet i s njime imao spolne odnose „ne manje od sto puta“. Na ljetnim ferijama je to ispričao svom tati, koji ga je odmah ispisao iz zbora i škole.
On je bio jedan od prvih svjedoka kad je istraga počela 2010, a lani je objavio knjigu. Kaže da je sada našao mir i da se nada da će ga naći zločinci kao i da se godinama nadao da će mu se njegov silovatelj ispričati, ali je shvatio da nade nema, da je posve ogrezao.
Novi biskup u Regensburgu, mons. Rudolf Voderholzer, zamolio ga je za oproštaj „iako nije ništa zlo učinio. To mi je značilo mnogo više“, kaže Probst. Voderholzerov prethodnik mons. Gerhard Ludwig Müller je Probsta 2010 napao da ocrnjuje Crkvu. To ga je, kaže, naljutilo i ponizilo, jer je biskup imao više razumijevanja za fasadni ugled svećenstva nego za patnje žrtve. Još više ga je pogodilo kad je papa Ratzinger, Benedikt XVI, imenovao Müllera prefektom Kongregacije za nauk vjere, koja sudi u slučajevima spolnog napastovanja djece u Crkvi. „To je bilo kao da lisici povjerite red u kokošinjcu“, kaže Probst.
Papa Frane nije Mülleru, sada već kardinalu, obnovio mandat na toj dužnosti, pa se Müller – koji je Papi na Biskupskoj sinodi već držao lekcije o moralu – uvrijedio i odbio drugo zaduženje.
Izvijest iz Regensburga donekle je pomračila događaj dana u Vatikanu: početak kaznenog suđenja financijerima faraonske rekonstrukcije stana u vatikanskoj Palači sv. Karla za umirovljenoga kardinala državnog tajnika salezijanca Tarcisija Bertonea (koji nije optužen). Optuženi su Giuseppe Profiti i Massimo Spina, predsjednik odnosno blagajnik Zaklade Bambino Gesù u doba kada je ona, zadužena za financiranje vatikanske istoimene Pedijatrijske bolnice, isplatila 422.005,16 eura građevinskom poduzetniku Gianantoniju Banderi za luksuzno uređenje stana ukupne površine od 604 četvorna metra.
– Stan je upola manji, ostatak je zajednička terasa, nisam ja kriv što se nekada tako gradilo, bio je napušten i zapušten, barem 30 kardinala ima veće stanove – pravdao se kardinal Bertone.
Profiti se brani da je postojao dogovor da se Bertoneov stan koristi i kao reprezentativno mjesto za sastanke sa stranim financijerima i donatorima, osobito s multinacionalnim tvrtkama, kako bi ih se privolilo na donacije Pedijatrijskoj bolnici (uistinu renomiranoj). Vatikansko sudstvo je u tužbi to nazvalo „posve izvaninstitucijskom namjenom“. Da skandal bude veći, graditelj Bandera je bankrotirao, vrag je usred Vatikana odnio novac namijenjen u pobožnu svrhu.
Osim toga, rekonstrukciju stana za Bertonea već je bio platio vlasnik, Guvernerat Države Vatikanskoga Grada, što znači da je trošak dupliran. Sam kardinal Bertone je Zakladi Bambimo Gesù uplatio 150.000 eura, naglasivši da je to „dar a ne naknada“. Zanijekao je bilo kakav dogovor o korištenju svog stana u javne svrhe. Sada je na sudu da to riješi u ovo srpanjsko doba, kada Papa ne istupa javno, osim nedjeljom uz Angelus.
Sudsko vijeće čine suci Paolo Papanti-Pelletier, Venerando Marano, te Carlo Bonzano. Predsjednik Vatikanskog sudišta Giuseppe Della Torre izuzeo se jer je član Upravnog vijeća Zaklade Bambino Gesù.
Izvor: Jutarnji.hr
