Category Archive for: Hrvatska

Hrvatski su iseljenici u prošloj godini u zemlju poslali rekordnih 2,19 milijardi američkih dolara. Iako nema potpunih službenih podataka o broju hrvatskih državljana koji su proteklih godina napustili Hrvatsku i egzistenciju potražili u zapadnim zemljama, od SAD-a, Kanade, Irske do Njemačke, Austrije ili skandinavskih zemalja, ovi podaci potvrđuju da i novi val iseljenika ne gubi veze s članovima svojih obitelji ostalih u Hrvatskoj.

Iako je ovdje riječ samo o službenoj statistici, odnosno o novcu poslanom putem službenih kanala, jasno je da novčane doznake iz inozemstva čine najznačajni izvor kapitala iz inozemstva u Hrvatsku. Dio hrvatskih državljana očito preživljava zahvaljujući potpori članova obitelji koji su napustili Hrvatsku ili osigurava kvalitetniji život uz vlastita primanja koja ostvaruju u Hrvatskoj. Hrvatska se tako, o čemu je već pisao portal Direktno, ubraja u države u kojima kontinuirano rastu novčani transferi vlastitih građana iz inozemstva.

Svjetska banka procjenjuje da će u 2017. ti transferi dosegnuti gotovo 2,3 milijarde američkih dolara. Ove podatke potvrđuju i statistike Hrvatske narodne banke. Naime, u 2016. na ime mirovina, novčanih doznaka i poklona službenim putem hrvatski su državljani poslali više od 2,17 milijardi eura ili 2,4 milijarde dolara u Hrvatsku. To je više od svih inozemnih stranih ulaganja koja su lani iznosila gotovo 1,7 milijardi eura. Prema podacima HNB-a, doznake iz inozemstva stanovništvu u prvoj polovici 2017. premašile su 1,22 milijarde eura, što znači da bi u 2017. mogle porasti u odnosu na prošlu godinu kako i predviđa Svjetska banka.

Ukupno od 1993. do kraja lipnja 2017. inozemna strana ulaganja u Hrvatsku, prema podacima HNB-a, iznosila su više od 31,38 miljardi eura. Prema zemljama porijekla, najviše je novca pristiglo iz Nizozemske (6,65 milijardi eura), Austrije (3,8 milijardi eura), Italiej (3,34 milijarde eura), Njemačke (2,97 milijardi eura) i Mađarske (2,57 milijardi eura). Hrvatska narodna banka ne vodi statistiku o strukturi novčanih transfera iseljenika u Hrvatsku, kao što nema niti podatke o zemljama uplate. Prema podacima Svjetske banke, samo službenim transferima u Hrvatsku su iseljenici u istom razdoblju poslali 31,7 milijardi američkih dolara. Dodaju li se tome transferi neslužbenim kanalima, jasno je kako je najizdašniji izvor kapitala za Hrvatsku upravo novac hrvatskog iseljeništva.

Izvor: DIREKTNO.hr

Zagreb Film Festival, koji u 15. izdanju predstavlja više od sto filmova, svečano je otvoren 11. novembra u bioskopu Europa švajcarskim kandidatom za Oskara – “Božanskim redom” Petre Volpe, uz podsećanje na minulu deceniju i po u vidu kratkog filma sastavljenog od dosadašnjih festivalskih špica.

Direktor ZFF-a Boris T. Matić istakao je angažovanost filmova u glavnom programu, budući da se bave pitanjima ženskog prava glasa i prava na abortus, migrantima, LGBT zajednicom, posledicama PTSP-a i porodičnim okruženjem. Napomenuo je da dosta filmova te teške teme obrađuje na pristupačniji način, primeren široj publici.

Svečano otvaranje obeleženo je i dodelom nagrade “Albert Kapović” Hrvoju Laurenti, izvršnom direktoru ZFF-a, prvom predsedniku Hrvatske mreže nezavisnih kinoprikazivača i dugogodišnjem voditelju Kina Europa, kome je 2016. godine na otvaranju 14. ZFF-a dodeljena nagrada mreže Europa Cinemas za najbolji program – najviše priznanje koje može dobiti neki evropski bioskop.

Prisećajući se 2007. godine, kada su gradske vlasti ustupile Kino Europa na korišćenje, Laurenta je rekao da u početku nije bilo lako ni što se tiče publike, ni što se tiče filmova kojih je u tom trenutku na hrvatskom tržištu bilo jako malo. Međutim, kako je dodao, predanim i beskompromisnim radom Kino Europa postao je “jedna od najvažnijih kulturno-umetničkih institucija na ovim prostorima, te jedna od najznačajnijih filmskih institucija u celoj Evropi”.

Prvi film 15. ZFF-a, “Božanski red”, najavila je glumica Rakel Braunšvajg (Rachel Braunschweig), koja je za ulogu u tom ostvarenju osvojila švajcarsku nacionalnu filmsku nagradu za najbolju sporednu ulogu.

Svečanom otvaranju prisustvovao je i reditelj BBC-jeve serije “McMafia” Džejms Votkins (James Watkins) koji će 13. novembra održati masterklas, te američki stručnjak za interaktivnu zabavu i VR Spenser Hant (Spencer Hunt), grčki reditelj Aleksandros Avranas, autor filma “Voli ne voli” iz programa “Ponovo s nama”, te francuski glumac Gzavije Legran (Xavier Legrand), koji je za rediteljski debi “Skrbnik” (Custody) dobio u Veneciji Srebrnog lava za režiju, kao i Lava budućnosti (nagradu Laurentis).

Uz Legranov film, publika ZFF-a ima priliku da pogleda 12. novembra u Kinu Europa i film “Ali se ženi” australijskog reditelja Džefrija Vokera (Jeffrey Walker) koji na duhovit način govori o problemima druge generacije doseljenika iz Iraka i njihovom odnosu prema islamskoj tradiciji. U bioskopu Tuškanac na programu su filmovi iz programa “Ponovo s nama” – novi film Sofije Kopole (Sofia Coppola) “Opčinjen”, “Voli ne voli” Aleksandrosa Avranasa, te norveški kandidat za Oskara, “Telma” Joakima Trira (Joachim Trier).

ZFF je organizovan uz podršku gradskih vlasti Zagreba, Hrvatskog audiovizuelnog centra, Hrvtaskog Telekoma kao generalnog pokrovitelja, potprograma MEDIA Kreativne Evrope, Addiko banke, koja obezbeđuje novčane nagrade za pobednike, te drugih pokrovitelja, sponzora i partnera.

Izvor: SEEcult.org

Hrvatska policija potvrdila je da je Ivica Todorić uhićen jutros u Londonu temeljem europskog uhidbenog naloga. On je dobio poziv policije i nešto iza devet sati po lokalnom vremenu ušetao u prostorije policijske postaje Charing Cross

‘Hrvatska policija zaprimila je obavijest da je Ivica Todorić (1951.) u 9,04 sati po lokalnom vremenu pozvan u Charing Cross Police Station u Londonu gdje je i uhićen temeljem Europskog uhidbenog naloga kojeg je po nalogu ŽDO-a Zagreb raspisala hrvatska policija’, objavilo je Ministarstvo unutarnjih poslova.

Iz izvora bliskih Todoriću  N1 televizija doznaje da se sam predao policiji. Njegovi hrvatski odvjetnici Čedo Prodanović i Jadranka Slokovića za sada nisu odgovarali na mobitel, no odvjetnik Ante Todorića, Rajko Čogurić za tportal je kazao kako njegov klijent nije dopratio oca u policijsku postaju. ‘Oni vam ne žive zajedno. Ivica Todorić otišao je na policiju u pratnji britanskih odvjetnika’, kratko je kazao.

Nešto prije, N1 televiziji je stigao odgovor britanske National Crime Agency (NCA) koja je potvrdila kako će tražena osoba biti uhićena te će početi postupak oko izručenja.

‘Općenito govoreći, osoba za koju se vjeruje da je u Velikoj Britaniji i koja je tražena putem Europskog uhidbenog naloga (EAW), bit će uhićena od strane britanske policije i počet će postupak oko izručenja. Postupak oko izručenja potom provodi Westminster Magistrates Court. U smislu konkretnih pitanja o Europskom uhidbenom nalogu bojim se da na to moraju odgovoriti vlasti koje zahtijevaju uhićenje konkretne osobe. U ovom slučaju strana koja zahtijeva uhićenje je Hrvatska’, odgovorio je glasnogovornik NCA-a Aaron Payne televiziji N1.

Neslužbeno se doznaje kako je Todorić posljednjih dana skupljao novac za plaćanje jamčevine kako bi se protiv izručenja borio sa slobode.

‘Nemam ništa na tu temu reći osim onoga što vam ponavljam svih ovih dana’, kazao je Božinović na znanstvenom skupu o velikim skupovima podataka na Visokoj policijskoj školi.

Tjednik Nacional u utorak je objavio da ‘hrvatske vlasti točno znaju gdje u Londonu živi odbjegli šef posrnulog Agrokora te su o tome informirale Britance, iako skrivaju te informacije od javnosti’.

Tvrdnje da je policiji poznata Todorićeva adresa u utorak nije komentirala ni predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović. ‘Ne znam njegovu adresu, čula sam da je u Velikoj Britaniji, ali ne znam njegovu adresu’, dodala je. Mediji neslužbeno navode da je hrvatska policija britanskim kolegama dostavila Todorićevu adresu te da bi se on uskoro mogao predati britanskim vlastima kako bi izbjegao uhićenje.

N1 navodi da će nakon predaje policiji Todorićevi odvjetnici pokrenuti postupak zaštite od ekstradicije s obrazloženjem zaštite od političkog progona.

Todorić se prošlog tjedna našao na Europolovu popisu najtraženijih bjegunaca, a on je potom na svom blogu napisao da hrvatske vlasti cijelo vrijeme znaju njegovu točnu adresu.

Izvor: TPORTAL.hr

Zagrebački noćni cener, utrka na 10 kilometara koja se održava u povodu Mjeseca borbe protiv ovisnosti, u nedjelju ima svoje šesto izdanje. Da je riječ o najomiljenijoj gradskoj utrci u Hrvatskoj, potvrđuje podatak da su startni brojevi rasprodani u samo osam sati pa će tako u centru Zagreba trčati čak 2500 natjecatelja.

Sama utrka starta u 19 sati na Zrinjevcu, a natjecatelji će trčati tri kruga Amruševom, Palmotićevom, Jurišićevom, Trgom bana Jelačića, Ilicom, Trgom Republike Hrvatske, Primorskom i Prilazom Djure Deželića, a cijelo to vrijeme u centru grada vrijedit će posebna regulacija prometa. Zagrebački cener, osim po natjecateljima, poseban je i po navijanju koje predvode Zagreb Runnersi, najveća trkačka skupina u Hrvatskoj, a u nedjelju će im se pridružiti i kolege iz Srbije te drugih dijelova Europe.

Osim profesionalnih i rekreativnih trkača, na utrci redovito sudjeluju i brojne osobe iz javnog života, poput Lade Tedeschi, Borisa Jokića, Gordana Marasa, Slavena Dobrića, Maka Vejzovića, Ane Stunić i mnogih drugih.

Izvor: JUTARNJI.hr

Kolinda Grabar-Kitarović je 39 najmoćnija žena na svijetu  Ugledni američki časopis Forbes objavio je novi popis sto najmoćnijih žena svijeta. Na prvom je mjestu, i dalje, njemačka kancelarka Angela Merkel dok je druga britanska premijerka Theresa May.

No, na Forbesovom se popisu ove godine pojavila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ona je 39. na ukupnom popisu, a kad je riječ o ženama u politici nalazi se na 14. mjestu. Prema Forbesu, moćnija je od norveške premijerke Erne Solberg, koja je 17. ili Elvire Nabiuline, guvernerke ruske središnje banke.

Evo i Forbesovog tumačenja: “Najmlađa osoba na mjestu predsjednika Hrvatske, ujedno i prva žena na tom položaju, Grabar-Kitarović kontinuirano jača svoju poziciju na međunarodnoj sceni ove godine radeći s predsjednikom Donaldom Trumpom i SAD-om kako bi se izgradilo američko postrojenje za uvoz ukapljenog plina na otoku Krku kojim bi se moglo isporučiti do 2 milijarde kubika godišnje za distribuciju u Zapadnu Europu što bi moglo pomoći energetskoj neovisnosti Europe od Rusije. Bivša ministrica vanjskih poslova i ambasadorica u SAD-a prošle je godine posjetila iranskog predsjednika Hasana Ronahina kako bi razgovarala o jačanju diplomatskih odnosa.

Izvor: Jutarnji.hr

Premijer Andrej Plenković na konferenciji “Strategija uvođenja eura u Hrvatskoj” najavio je da su ambicije da Hrvatska za 8 godina postane članica eurozone.

Na početku konferencije premijer Andrej Plenković rekao je kako je Vlada izrazito europski orijentirana.

“Hrvatska ima dva ključna koraka pred sobom: postati dio schengenskog prostora do 2019. godine. Drugi je pristupanje eurozoni. Ne želim danas licitirati sa datumom, ali mislim da je realno i na čemu ćemo raditi je da 2020. kada će Hrvatska predsjedati EU bude godina kada će Hrvatska biti prema našim intencijama biti dio ERM II”, poručio je premijer i dodao:

“Učinit ćemo da Hrvatska u dvomandatnom razdoblju postane i članica eurozone”.

Rekao je da je za njega euro prilika koju treba iskoristiti te da će od eura koristi imati i građani i gospodarstvo.

“Neće biti straha od valutnog rizika, bit će manji troškovi kredita i manji troškovi za transakcije. Bit ćemo konkurentniji i privlačniji stranim investitorima. Postoji kriva percepcija o rastu inflacije. U eurozoni rast cijena proteklih godina bio je manji nego u Hrvatskoj, a plaće su rasle više nego kod nas. Ne stoje slogani da ćemo dobiti europske cijene, a sačuvati hrvatske plaće. Taj mit treba otkloniti”, pojasnio je premijer dodaviši da će zajednička valuta osnažiti hrvatsko gospodarstvo.

Podsjetio je na pozitivne trendove u hrvatskom gospodarstvu te javnim financijama – rast BDP-a, smanjivanje deficita i javnog duga te najavio nastavak reformi. Europski tečajni mehanizam je dio ove provedbene strategije i bilo bi dobro kada bi to ispunili za tri godine, naglasio je Plenković.

“Hrvatska ima već danas uvjete za uvođenje eura”, istaknuo je dodavši da je Hrvatska pozvana da već ovog prosinca sudjeluje na eurosummitu.

“Ulazak u tečajni mehanizam 2020. godine”

Guverner HNB-a Boris Vujčić predstavio je dokument Strategija uvođenja eura o kojoj od danas počinje javna rasprava. Javno savjetovanje o prijedlogu Strategije za uvođenje eura kao službene valute u Hrvatskoj nalazi se na poveznici esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=6249, a otvoreno je do 30. studenoga ove godine.

“Ona ne određuje ciljani datum, ali naš cilj kao zemlje je da napravimo prvi korak, ulaska u tečajni mehanizam, do 2020. godine. Nadam se da nećemo imati problema sa zadovoljavanjem kriterija”, rekao je naglasivši kako je Hrvatska već danas visokoeuroizirana zemlja.

Pojasnio je troškove i koristi od uvođenja eura.

“Najveća korist bila bi ukidanje valutnog rizika, onda je tu smanjene kamatnih stopa, niži transakcijski troškovi, poticaj međunarodnoj razmjeni i ulaganjima. Troškovi bi mogli biti gubitak samostalne monetarne politike, rizik rasta cijena prilikom konverzije, troškovi same konverzije, uplata naknade za sudjelovanje u europskim monetarnim mehanizmima”, pojasnio je Vujčić.

Prvi trošak je gubitak samostalne monetarne politike HNB-a a to se odnosi na tečaj i kamatne stope. Kako je većina duga u devizama, rekao je Vujčić, fiksiranje tečaja onda za Hrvatsku ne bi trebao biti većih troškova. “Kako je pjevao Bob Dylan, kad nemaš ništa, nemaš ništa niti za izgubiti…”

Građani strahuju od rasta cijena kada se uvede euro, no to se prema riječima guvernera ne bi trebalo dogoditi. “Sva statistička mjerenja pokazuju da to nije točno. Prosječni porast inflacije bio je između 0,2 i 0,3 posto u zemljama koje su uvele euro. No neke usluge su značajnije porasle, recimo kada pijemo kavu u kafiću, zbog zaokruživanja cijena. No, šest mjeseci od uvođenja eura, cijene će biti u kunama i u eurima pa svatko može vidjeti koliko ga netko ‘vara’. Mi smo izračunali da bi u Hrvatskoj rast cijena trebao iznositi 0,2 posto i to manje za one u manjoj dohodovnoj kategoriji a više od onih u višoj dohodovnoj kategoriji”, pojasnio je Vujčić.

Zaključio je da će troškovi od uvođenja eura biti manji u svakom slučaju od koristi.

Marić: “Pregovori o ulasku u tečajni mehanizam vode se u tajnosti”

Ministar financija Zdravko Marić govorio je o postupku uvođenja eura.

“Prvi korak je ulazak u tečajni mehanizam ERM II u kojem zemlja članica provodi minimalno dvije godine. Za njega ne postoje formalni kriteriji, ali gledaju se ekonomski i politički fundamenti. Zemlja sama odlučuje kada želi tome pristupiti, a pregovori se vode u tajnosti. Kada se sve dogovori, objavi se datum ulaska”, pojasnio je Marić. Posljednji ulazak u ERM 2 dogodio se 2005. godine i tada je u njega ušla Češka. Za pristupanje eurozoni javni dug morao bi biti ispod 60 posto BDP-a no dovoljno je vidjeti i  trend smanjivanja udjela javnog duga u BDP-u. Hrvatska bi, prema tome, trebala smanjivati udio javnog duga za 1,3 posto BDP-a, no ona ga već sada, naglasio je Marić, smanjuje dvosturko brže od ostatka EU.

Ipak, i dalje imamo makroekonomske neravnoteže: neto stanje međunarodnih ulaganja, dug opće države te stopa nezaposlenosti (trogodišnji prosjek trebao bi biti ispod 10 posto).Za Hrvatsku je, naglasio je, najizazovnije ostvarivati veće stope gospodarskog rasta te provedba strukturnih reformi. Naglasak na reforme stavila je i potpredsjednica Vlade Martina Dalić koja je rekla da strukturne reforme treba provesti te da mogu dati doprinos povećanju BDP-a između 15 i 17 posto u periodu od pet do 20 godina.

Uz predsjednika Vlade bit će potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta Martina Dalić, potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva i prostornoga uređenja Predrag Štromar, ministar financija Zdravko Marić, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić i ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac.

Izvor: DNEVNIK.hr

Dvije beogradske predstave koje su gostovale u Zagrebu, ‘Drugovi, ja se ni sada ne stidim svoje komunističke prošlosti’ (u ZKM-u) i ‘Tako je (ako vam se tako čini)’ (u HNK-u), pokazuju da se kazališni umjetnici u Srbiji bez straha i političkih kompromisa preispituju svoju socijalističku prošlost, ali i sve prisutniju malograđanštinu i opsesivni voajerizam

Zagreb je početkom tjedna ugostio dvije beogradske predstave: u Zagrebačkom kazalištu mladih prikazan je istraživački projekt, svojevrsni hommage jugoslavenskom filmu ‘Drugovi, ja se ni sada ne stidim svoje komunističke prošlosti’ u izvedbi Sanje Mitrović i Vladimira Aleksića, a zatim je u HNK-u gostovala veličanstvena Pirandellova tragikomedija ‘Tako je (ako vam se tako čini)’ Jugoslovenskog dramskog pozorišta u režiji proslavljenog Jagoša Markovića.

Hrabro o tabu temama

Obje predstave pokazuju čime se i na koji način bave kazališni umjetnici u Srbiji. U prvoj na originalan i suvremeni način, bez straha i političkih kompromisa, preispituju socijalističku prošlost i vrijednosti bivše Jugoslavije, a u drugoj analiziraju sve prisutniju malograđanštinu i opsesivni voajerizam. Zanimljivo je da su obje predstave svježe, nove i drukčije, svaka na svoj način, donekle avangardne i prilično provokativne, što pokazuju da se naši susjedi, osobito u slučaju propitivanja socijalističke prošlosti u ex-YU, hrabro konfrontiraju s tabu temama.

Naslov predstave ‘Drugovi, ja se ni sada ne stidim svoje komunističke prošlosti’ konstatacija je glavne junakinje iz kultnog filma Dušana Makavejeva ‘W.R. Misterije Organizma’, koju glumi Milena Dravić. Nastala je u koprodukciji beogradskog BITEF teatar i Stand Up Tall Productions iz Amsterdama i do sada je gostovala na mnogim europskim pozornicama. U njoj autori Sanja Mitrović i Vladimir Aleksić kazuju priču svoga djetinjstva u socijalizmu, a zapravo se kroz dijalog filma i kazališta bave poviješću bivše Jugoslavije i vrijednostima na kojima su odrastale čitave generacije.

Najveći filmski studio prodan beogradskom taksistu

Ideja o predstavi je nastala prije nekoliko godina, u vrijeme kad je Avala film, jedan od najvećih filmskih studija u bivšoj zemlji, kako nam je ispričala koatorica projekta Sanja Mitrović, prodan nekom misterioznom beogradskom taksistu. Tada su odlučili napraviti hommage jugoslavenskoj filmskoj produkciji i kroz priču o slomu nekad moćnog filmskog studija progovoriti o sebi i bivšoj zemlji.

Naime, oboje su iz Zrenjanina i poznaju se od djetinjstva, i oboje su 2001. emigrirali iz Srbije – ona u Nizozemsku, a on u Italiju. Sanja Mitrović danas živi u Bruxellesu gdje predaje na kazališnoj akademiji, radi širom Europe i smatra se jedinstvenom predstavnicom dokumentarnog kazališta. Vladimir Aleksić se vratio u Srbiju gdje nastavlja uspješnu karijeru kazališnog, filmskog i TV glumca. Primjerice, surađivao je s Ivicom Buljanom na predstavi ‘Grobnica za Borisa Davidoviča’.

U najnovijem projektu montirali su brojne inserte iz 50-ak njima omiljenih filmova, od ‘Bitke na Neretvi’ i ‘Slavice’ preko crnog vala i filma ‘Kad budem mrtav i beo’ do  ‘Ljepote poroka’ i ‘Kako je propao rock ‘n’ roll’, zatim ih povezali svojim sjećanjima i komentarima, i potom sami izvodili u ironijskom ključu. Dok se na platnu smjenjuju neke od antologijskih scena iz filmova Aleksandra Petrovića, Dušana Makavejeva, Veljka Bulajića, Emira Kusturice, Puriše Đorđevića, Gorana Markovića i drugih redatelja, izvođači se prisjećaju svoga djetinjstva i jugoslavenskog stila života, prepričavaju dogodovštine s filmskih setova, evociraju uspomene na duh Saveza pionira i popularne sletove, propituju herojstvo partizana analizirajući njihove filmske smrti, a bave se i osjećajem sigurnosti i zaštićenosti radništva u socijalizmu. Pritom koriste niz strategija – od verbalnih komentara i simultane sinkronizacije do fizičkih rekonstrukcija, primjerice, u urnebesnoj sceni sleta ili filmskom umiranju na partizanski način, do fiktivnih teza.

Vrijednosti komunizma koje su bile itekako pozitivne

Može se reći da oni u tom zanimljivom dokumentarističkom projektu istražuju kako je slom socijalizma i propast velikih socijalističkih giganata u njihovom rodnom Zrenjaninu, koji su ‘hranili cijelu zemlju’, utjecao na njih, njihove obitelji i cijeli sustav vrijednosti u socijalističkoj Jugoslaviji. Kako predstava odmiče kraju, oni sve više preispituju svoje sadašnje situacije, tranziciju i transformaciju društva u postsocijalizmu. Ima li smisla i danas, u uvjetima neoliberalizma i raznih nacionalizama, držati se humanih načela, solidarnosti i drugih ideala naslijeđenih iz bivše države? – jedno je od važnijih pitanja koje ih muči. Za razumijevanje predstave bitan je kraj, kad Sanja Mitrović pita Vladimira Aleksića ‘Zašto si se vratio u zemlju u kojoj ne možeš javno reći tko si?’. On odgovara zato što su mu nedostajali obitelj i jezik. A na njegovo pitanje zašto se ona nije vratila u Srbiju Sanja Mitrović odgovara: ‘Ne mogu se vratiti u zemlju koje više nema’.

Premda to nigdje nije eksplicitno rečeno tokom cijele predstave provlači se poruka da je bivša SFRJ kao multietnička, multinacionalna i multireligijska zemlja nije bila totalitarna i da su neke vrijednosti komunizma, koji se danas predstavlja na jednostrani način, bile itekako pozitivne.

Za razliku od dokumentarizma i istraživanja Sanje Mitrović i Vladimira Aleksića glumci Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda, kazališnog giganta bivše zemlje, donijeli su zaokruženu, dramaturški jasnu i glumački preciznu predstavu ‘Tako je (ako vam se tako čini)’ Luigija Pirandella u režiji Jagoša Markovića, koja je svojom veličanstvenošću oduševila zagrebačku publiku. Predstava je nastala u povodu obilježavanja 150. godišnjice rođenja velikog talijanskog pisca, koji je iza sebe ostavio impresivan opus – 246 novela, sabranih pod naslovom ‘Novele za godinu dana’, šest romana i mnoge eseje. Međutim, najvažnijim se smatra njegov dramski opus, u kojem se bavio krhkošću i relativnošću istine, identiteta i stvarnosti što je i tema predstave JDP-a ‘Tako je (ako vam se tako čini)’. Pirandellove drame jako su utjecale na mnoge kazališne pravce u 20. stoljeću, a o njihovom značaju najbolje govori podatak da je upravo za dramsko stvaralaštvo dobio Nobelovu nagradu. Adaptaciju, scenografiju i izbor glazbe napravio je proslavljeni beogradski redatelj Jagoš Marković, koji je prije nekoliko godina režirao ‘Gospodu Glembajeve’ u Ateljeu 212.

Opsesivno čeprkanje po životima susjeda

Pirandello se u ovoj i danas vrlo aktualnoj tragikomediji, napisanoj 1917., bavi istinom, pitajući se je li ona uopće dokučiva, ali i istražuje, kao da anticipira današnje reality programe, i ljudsku potrebu za zavirivanjem u tuđe živote, dakle, voajerizam. U središtu je grupa malograđana koja pod svaku cijenu pokušava otkriti istinu o novoj susjedi gospođi Froli, njenoj kćeri i zetu gospodinu Ponzu. Oni istražuju zašto majka ne živi s kćerkom, tko laže, a tko govori istinu, odnosno, tko je lud, a tko normalan. Sve to promatra Lamberto Laudisi, koji im objašnjava da ‘činjenice ne sadrže stvarnost’ i da je nemoguće otkriti istinu te da treba vjerovati i jednom i drugom ili nijednom. To bolesno i opsesivno čeprkanje po privatnim životima susjeda pod krinkom traženja istine, varljivost percepcije, mnogostrukost perspektiva, sve se to prelama u Pirandelovoj priči koju zaključuje gospođa Ponza: ‘Ja sam ona za koju me vi smatrate’.

Predstava na superioran način korespondira s našom stvarnošću. Premda je napisana početkom 20. stoljeća, Jagoš Marković je istaknuo onu razinu Pirandellovog teksta koja je danas iznimno aktualna. To je na prvom mjestu relativiziranje i manipuliranje istinom što je u današnje doba prekrajanja povijesti iznimno provokativno i aktualno. No ništa manje značajno nije ni ismijavanje malograđanštine i njenog terora nad ljudima i njihovom privatnošću što već godinama gledamo u reality programima.

Ljudi su se pretvorili u voajere

Ansambl JDP-a je kroz začudnu, uvjerljivu igru, kroz groteskne geste i mimiku, čak kroz grčeve lica i prenaglašeni pokret te namjerno farsično glumatanje očima i rukama te snažnim i jasnim verbalnim iskazom, pokazao kako se postavlja Pirandelo. Sve je bilo jasno, a glumci JDP-a su na komičan i zanimljiv način ukazali na strašnu istinu: da danas više nema samo jedne istine i da su se ljudi pretvorili u voajere, koji halapljivo kopaju po tuđoj intimi te da je empatiju i ljudskost zamijenila zluradost.

Izvrsni Predrag Ejdus glumi Lamberta Laudizija kao depresivnog intelektualca, kojem se toliko gadi čeprkanje njegovih rođaka po životima drugih ljudi da u velikom finalu završava na lusteru, sugerirajući da je danas sve karneval. Jelisaveta Sablić, inače poznata kao komičarka, u ulozi Gospođe Frole, pogođene strašnom tragedijom, veličanstveno je i s lakoćom utjelovila bol i tugu svih majki koje se žrtvuju, spremna da kao prava tragična heroina podnese još veći teret. Branislav Lečić kao Savjetnik Agazzi je odličan, Jasmina Avramović igra njegovu suprugu Gospođu Amaliju vrlo žovijalno, a Lazar Đukić kao njihov sin pravi je predstavnik kmezavog razmaženog balavca. Irfan Mensur kao Prefekt, odnosno Gradonačelnik snažan kao i uvijek, a Nenad Jezdić kao Sirelli nevjerojatno komičan kad pretjerani pokretima i gestama pokazuje gadljivost servilnost prema moćnicima. Predstavu su zaokružili Marko Janketić i Nevena Ristić kao par Ponza, Vesna Stanković kao gospođa Sirelli, samozatajna Rada Đuričin u ulozi Gospođe Cini te Slobodan Tešić u roli Sobara.

Izvor: TPORTAL.hr